Bol je turističko mjesto, a turizam je naš život i naša egzistencija. Razvijamo ga još od vremena pok. gosp. Vidoševića i njegovog „Pansiona Vidošević“ pa sve do današnjih dana. Možemo reći da smo u tom radu bili jako uspješni. Bilo je entuzijazma, zanosa i vrlo napornog rada koji nas je uzdigao visoko na turističkoj ljestvici. Kao i u svakom poslu i u svakoj ekonomskoj djelatnosti, vrijeme donosi promjene, donosi nove oblike rada i nove izazove.

Danas mnogi Boljani postavljaju pitanje.

Što se ovo s našim Bolom događa i idemo li u pravom smjeru?

Iako nas se educira i uvjerava kako je sve u redu i kako smo na dobrom putu, evidentno je da nije sve tako sjajno i bajno. Bol je preizgrađen, ali ne sa kućama i nekretninama lokalnog, domicilnog stanovništva. Barata se s podatkom da je samo jedna trećina turističkih kapaciteta u vlasništvu domicilnog stanovništva. Koliko to opterećuje naš život i što nas čeka u budućnosti? Više je nego jasno, mi gubimo životni prostor, a posljedično tome gubimo i bitku za prosperitet nas i naših pokoljenja.

Neke odgovore na ova pitanja svakako treba dati lokalna vlast, a s svojim prostornim i urbanističkim planovima treba stvoriti uvjete za prosperitet domicilnog stanovništva. Općina ima mnoge alate kako to može napraviti. Trenutno su na snazi mnogi zakoni koji su krajnje stupidni koje treba promijeniti i prilagoditi ih modernim trendovima kako života tako i turizma.

Dali bi samo jedan primjer:

Trenutno u području Bola, a koje nije u urbanističkoj zoni, ne mogu se graditi nikakvi objekti, ni najmanje poljske kućice, ili pojate, a ne može se dobiti priključak ni na striju i vodu. Kako u takvim uvjetima razvijati poljoprivredu, a o nekom vidu modernog turizma da i ne govorimo?

Vizualno Bol postaje sve manje atraktivan. Velike i bezlične zgradurine šareno obojanih fasada postali su dominantan pejzaž našeg mjesta. Pejzaži su to s kojima je Bol izgubio svoju otočku, dalmatinsku i mediteransku dušu, dušu našeg postojanja i naših iskona. Ona je ostala netaknuta tek u užem centru mjesta, a to je malo. Nedovoljno.

Ogromna šteta je već napravljena i nemoguće ju je ispraviti, ili popraviti. Mišljenja smo da ubrzanom izmjenom lokalnih propisa možemo makar spriječiti daljnju devastaciju mjesta u budućnosti, a turizmu pružiti šansu za oporavak. Turizmu dati šansu za oporavak, a domicilnom stanovništvu šansu za razvoj i ekonomski prosperitet.Ovo je jedan od prioriteta u našem programu i na ovome namjeravamo zdušno raditi i napraviti najviše što je moguće.