… pita se u svome komentaru urednik portala „Boljani.info“. I zaključuje:
…„Nadajmo se, iako ima onih koji misle drugačije!“
Skrušeno priznajem. Ja sam taj „desperados“ koji misli drugačije!
Da ne bi bilo zabune i nesporazuma: ne mislim da će biti isto i ne mislim da će biti bolje. Ja savršeno dobro znam da će biti puno gore nego što je sada. I nažalost, nisam jedini koji tako misli. Isto misle uglavnom svi kojima su brodovi i pomorstvo struka.
O ovom problemu sam već pisao na ovom blogu u tekstu pod naslovom „Zašto katamarani zaobilaze Bol“. Koliko je ljudi taj tekst pročitalo – ne znam. S obzirom na povratne informacije, čini mi se jako malo. Očito, malo kome je do toga stalo. Nije stalo ni onima koji su na vlasti u Bolu, nije stalo ni oporbi, a ni ostalim Boljanima. Do toga nije stalo ni urednicima portala, Jadroliniji, a ni županijskoj lučkoj upravi. Nije stalo ni starima ni mladima.
Ukratko – nije stalo nikome.
Svi se volimo busati u prsa i govoriti kako nam je stalo do toga da nam u Bolu bude bolje i da se stvari rade kako treba. Oni koji obnašaju vlast često naglašavaju kako rade u korist općine.
Međutim, stvarnost je upravo suprotna.
U ovom carstvu pohlepe, koristoljublja, kaprica, zlobe i licemjerja svi zajedno kao da smo ujedinjeni u dugoročnom radu protiv sebe i protiv generacija koje dolaze.
Jedna od glavnih zanimacija portala „Boljani.info“ je vođenje evidencije o nedolasku katamarana u luku Bol. Uz te dugogodišnje i vrlo precizne evidencije uvijek se pišu i prigodni komentari u kojima se preispituju vremenske prognoze i vremenske prilike, postavljaju se pitanja je li izostanak opravdan, ili nije. Posprdno komentiranje kompetencija zapovjednika i njihove stručnosti postala je neizostavna praksa.
Iako takvi komentari spadaju u kategoriju tradicionalnih penzionerskih ćakula na šentadi, ipak bi se trebali malo odmaknuti od primitivnih komentara i prepustit struci da govori umjesto nas.
Iskreno rečeno, nije mi se više dalo pisati (a ni govoriti) o ovoj stvari, jer sve bi to bilo samo puko ponavljanje.
Međutim, dogradnja Velog mosta naglo se ovih dana ponovno aktualizirala, a i kritike na račun zapovjednika katamarana sve su jače i žešće, pa bi se nekoliko riječi ipak moglo ponovno reći. Ako ne zbog ičega drugog, onda makar iz razloga da ostane – zapisano.
Bilo bi jako lijepo i korisno kada bi dionici vlasti (bilo oni koji su u poziciji vlasti, ili oni u opoziciji) organizirali jednu tematsku sjednicu, ili javnu prezentaciju, ili aktualni sat o ovoj temi. Bilo bi lijepo da nam objasne planiranu izgradnju, da pozovu i kontaktiraju stručnjake, pomorce i zapovjednike, pilote, predstavnike Jadrolinije, te da se tema raspravi na vrhunski način. Plan i nekoliko studija koje se po propisu trebaju napraviti kao dio potrebne dokumentacije, nisu dovoljni. Dogradnja Velog mosta se radi „za sva vremena“ i ovaj projekt takav pristup zaslužuje.
Svaki drugačiji pristup je čisti diletantizam.
Dakle, krenimo redom:
- Naš sadašnji Veli most je napravljen za vrijeme Austro-Ugarske. Mogao je biti napravljen na više načina, ali napravljen je ovako kako je napravljen. Austro-Ugarski inženjeri su studiozno radili poslove i nisu pravili greške. S obzirom na geografski položaj Bola i na vremenske karakteristike koje prevladavaju u našem akvatoriju, Veli most je napravljen – idealno. Napravljen je tako da kada brodovi pristaju po buri, vjetar im dolazi ravno u pramac. Kada puše jugo onda im lukobran čini zavjetrinu. Po ljetnom maestralu vjetar brodovima dolazi u „lijevi krmeni kvartir“ što je također jako dobar položaj broda kada pristaje. Ukratko, položaj Velog mosta je, kao što je rečeno, postavljen u idealnom položaju za sva tri dominantna vjetra koja pušu u Bolu.
- Sadašnjim planom predviđeno je da se produljenje Velog mosta izvede za 75 metara, ali ne u istom pravcu nego da se nova izgradnja zakrivi više prema zapadu. Predviđeno je i produljenje malog pristaništa kod pumpne stanice za 40 metara.
- Pošto sam vidio nacrt i projekt nove dogradnje Velog mosta odmah sam primijetio da postoji problem
- S planom sam posjetio sve zapovjednike katamarana na: „Dubravci“, „Juditi“ i „Silbi“ u obje smjene, dakle svih šest zapovjednika. Kontaktirao sam i glavnog lučkog pilota plovnog područja Split, a također i lučkog pilota koji je bio prvi zapovjednik katamarana kada ih je Jadrolinija kupila i uvrstila u svoju flotu.
- Svi odreda su izrazili jako negativne kritike i uputili prijekore ovakvom projektu. Sa svakim od njih sam analizirao plan ove dogradnje Velog mosta i zaključci su bili slijedeći:
- Luka će zimi, za malo jače bure ili juga, biti praktički neupotrebljiva.
- Luka će biti klasična mišolovka u koju nijedan zapovjednik neće ulaziti ako uvjeti ne garantiraju sigurnost, a to su u ovom slučaju bonace, lagani povjetarci i tek nešto malo više od toga.
- Problem će biti čak i ljeti za izaći iz luke po jačem maestralu
- Kada katamaran uđe u luku za vrijeme juga, ako bi ga vjetar malo udaljio od rive te ne bi uspio dobaciti konop na obalu i uhvatiti se za bitvu, katamaran bi bio izgubljen i nasukavanje na Studenac bi bilo skoro pa neminovno.
- Pristajanje za vrijeme puhanja bure je opasno iz razloga što mu vjetar dolazi dosta lijevo po provi što predstavlja veliki rizik od naglog zanošenja katamarana i jakog udara u pristanište. To se, s obzirom da bura puše na mahove mijenjajući smjer (uobičajeno do +/- 20 stupnjeva od dominantnog pravca puhanja), ne može kontrolirati.
- Okret unutar luke bio bi moguć samo u uvjetima bonace i laganog vjetra. U uvjetima malo jačeg juga, ili bure, okret bi bio vrlo rizičan, isto kao i izlazak iz luke vožnjom „krmom“ jer je ulaz u luku neadekvatno postavljen i preuzak.
- Katamarani su plovila koja imaju izuzetno mali deplasman a veliku nadvodnu površinu što pogoduje naglom i velikom zanošenju uzrokovanu vjetrom.
- Katamaran nema kormila. Smjer se održava stalnom vožnjom naprijed i okretom propulzora, pa zbog toga katamarani redovito (a posebno je to važno kod jačeg vjetra i zanošenja) moraju imati puno veću brzinu prilikom pristajanja nego druga plovila s klasičnim pogonom i klasičnim kormilom. Generalno govoreći, katamarani su plovila s vrlo ograničenim manevarskim sposobnostima. S obzirom na to kakav će biti ulaz u luku, za iole malo jačeg vjetra neće im biti moguće izvoditi takve vrlo rizične manovre.
- Izostanaka i neuplovljavanja u luku Bol će biti puno više nego je sada
- U takvim okolnostima postoji opasnost da Bol potpuno izgubi zimsku katamaransku liniju za Split.
- Svi su sugerirali su da se Veli most produži u istom pravcu kakav je sada uz mogućnost pristajanja na obje strane. To bi, kako su rekli, bio odličan posao. Međutim, ne bi bila loša opcija ni ako bi operativni dio bio samo na zapadnoj strani, a na istočnoj da bude škojera i škrape koje bi štitile gat od udara valova.
- Ako bi se gat produljio u istom smjeru, onda produljenje gata kod pumpne stanice ne bi bio problem i ne bi predstavljao veću smetnju.
- Koliko je plan napravljen površno i traljavo govori i slijedeće.
U prvotnom planu je bilo predviđeno da će na istočnoj strani produljenja Velog mosta biti tri „češlja“ (vidi donju sliku). Na prezentaciji je ponosno i slavodobitno bilo rečeno da će se na taj način osigurati pristajanje katamarana na obje strane, dakle po svakom vremenu.
Međutim, zapovjednici su izjavili da katamarani uopće ne mogu (i ne smiju!) pristajati na „češljeve“.
- Nakon tako dobivenih mišljenja napisao sam dopis Općini Bol, naslovljen na Općinsko vijeće u kojem sam obrazložio stvar i tražio da se sve još jednom dobro preispita i konzultira sve relevantne čimbenike.
- Bio san pozvan da na jednoj od slijedećih sjednica obrazložim stvar. Dobio sam 10 minuta za obrazloženje koje se ipak produljilo na oko 20 minuta.
- Nakon toga Općina Bol je od Pomorskog fakulteta zatražila mišljenje i studiju o – „Maritimnim uvjetima u luci Bol“.
- Studiju su izradili predavači sa fakulteta koji imaju vrlo malo pomoračkog i časničkog iskustva, a ujedno su bez staža kao zapovjednici. Dakle, moglo bi se reći da su samo teoretičari, a u ovom našem slučaju vrlo je važno što kaže praksa. Pretpostavljam da su svoja stajališta temeljili na podacima dobivenim sa nautičkog simulatora. Simulator je samo pomagalo u izobrazbi, ali ne i uređaj na kojem bi se mogla zasnivati istraživanja. Simulator nikad ne uključuje izvanredne okolnosti, ne valorizira vještinu zapovjednika, njegovo trenutno psihofizičko stanje, odnosno stres koji se bazira na tremi ili strahu u izvanrednim okolnostima. To su individualne i vrlo specifične karakteristike koje se ne mogu programirati i „ubaciti“ u simulator.
- Pomorski fakultet Rijeka je napisao jednu vrlo dvojbenu studiju u kojoj se kaže da je bojazan opravdana i da bi moglo biti problema. Sugerirali su produljenje mostića kod pumpne stanice za dodatnih 10 metara, pa bi to sada bilo ukupno 40 metara produljenja.
- Na taj se način još više zatvorio ulaz u luku i situacija je postala gora (!) nego je bila prvotnim planom.
- Stvar se još jednom razmatrala na jednoj od sjednica Vijeća na koju je kao gost bio pozvan jedan drugi pomorski kapetan, zapovjednik u mirovini.
Ja kao Boljanin, aktivni pomorac na trgovačkim brodovima s 17 godišnjim iskustvom zapovjednika, i s više od 1100 „manovri“ na svome iskustvenom „kontu“ i koji sam cijelu ovu stvar potencirao, razradio i provjerio s mnogobrojnim zapovjednicima, pilotima i pomorcima – na sjednicu nisam bio pozvan! - I tu je, što se ove teme, priča bila završena.
U gornjem tekstu riječ je o maritimnim karakteristikama u portu pri uplovljavanju i isplovljavanju katamarana.
Izgradnjom, odnosno dogradnjom Velog mosta i sekundarnog pristaništa kod pumpne stanice, bez ikakve sumnje, smanjit će se valovanje mora u luci. Ako je ovo glavna svrha ovog projekta onda je sve u redu i projekt je izvrstan.
Svi oni koji trenutno imaju, ili će imati brodove i brodice u luci Bol s ovim projektom će biti više nego zadovoljni. Dapače, biti će s njime oduševljeni.
Biti će oduševljeni i oni koji će sa zadovoljstvom brojati izostanke i neuplovljavanja katamarana i na taj način obogaćivati „postove“ na svojim portalima. Biti će zadovoljni i taksisti, a i „Bračtrans“ jer će ostvarivati veći promet i imat će veću zaradu.
Oni koji će željeti s katamaranom u Split i iz Splita, neće biti zadovoljni jer će katamarana malo biti, a malo ga neće biti. I naravno, ljutit će se na zapovjednike katamarana, proglašavat će ih neznalicama, strašljivcima i „kapetanima od bonace“.
Jedno se mora znati i to mora biti jasno, a to sam napisao i u prvom tekstu:
- Svi mi zapovjednici smo jako dobro i stručno obrazovani i jako dobro znamo što možemo, moramo i što smijemo napraviti u određenom trenutku. Zapovjednik mora biti osoba s završenom Višom pomorskom školom ili Pomorskim fakultetom i koja je pohađala raznorazne kurseve i položila sve dodatne tečajeve i ispite koje propisuje IMO organizacija, a kojih nije malo. Zapovjednik ne može biti osoba kojoj obrazovanje i ovlaštenja nisu u skladu sa STCW međunarodnom konvencijom. Zapovjednik mora biti odgovorna i staložena osoba koja nije sklona pomoračkim egzibicijama i junačenju s snagom mora i vjetra.
Svi oni koji misle da u pomorstvu važi pravilo kao u nekim drugim zanimanjima u kojima se „stručnjak“ može postati s provedenih nekoliko dana, ili tjedana, ispred kompjutora, grdno se varaju. Da bi se postalo zapovjednik, da bi se dobio brod na vođenje, a posadu, putnike i teret na odgovornost, trebaju se „gače prije toga dobro natopiti morem“.
Zapovjednici trebaju striktno slijediti pravila struke i ono što se u pomoračkim krugovima zove „risk assessment“, odnosno – „procjena rizika“. Ova procjena osim vremenskih prilika i vremenske prognoze uzima u obzir i karakteristike plovila, njegovu kondiciju, starost, tehničke limitiranosti, potencijalnu mogućnost kvarova ili neke druge nedostatke itd. U svemu ovome ima stvari koje znaju samo zapovjednik i upravitelj stroja. Obični promatrači s obale samo gledaju razinu mora i po tome daju svoj sud. Fotografiraju i pišu svoje „pametne“ komentare. Jer oni naravno – znaju bolje. Dapače, znaju najbolje.
Ukoliko je zapovjednikova procjena rizika negativna, onda u skladu s time treba i postupiti. Sigurnost je svuda na prvom mjestu, a na moru pogotovo.
I oko toga nema dileme.
Dakle, znamo sve što treba znati. Dogradnja Velog mosta će se napraviti onako kako je planirano, posljedice će biti onakve kakve će biti, a prilike za popravak više biti neće.
Pitanje je – tko će biti kriv za ono što će se dogoditi?
U Hrvatskoj u ovakvim slučajevima nitko nikad nije kriv. Danas razum, stručnost i dobra volja nisu toliko bitni, a dozvola i studija iza kojih će se sakriti i iza kojih će provirivati oni koji bi trebali biti odgovorni, uvijek će biti u potrebnim količinama.
Ipak, krivi će biti svi oni koji će danas svojim propustom, aljkavošću, kapricem, ignorancijom, indolentnošću i nestručnošću propustiti povijesnu priliku. Umjesto jednog dobrog pristaništa i moderne luke napravit ćemo nešto sasvim drugo.
Napravit ćemo, i dobit ćemo, ono što mi je rekao jedan od zapovjednika katamarana kada je vidio plan novog porta:
„Ovo nije ni luka ni porat. Ovo je trapula. Ovo je govno od porta.“
Dragi Boljani, gospodo planeri, političari, gospodo načelnici i vijećnici (bivši, sadašnji i budući), ja sam pokušao sve najbolje. Uložio sam trud, vrijeme, volju i svoje profesionalno znanje da ukažem na problem. Kao i puno puta do sada u raznoraznim sredinama, ignorancija je rekla svoje i otrčala svoj počasni krug.
Možda bi mi bilo žao da sam očekivao nešto drugačije. Ali, kako sam ovako nešto i očekivao, s ishodom nisam razočaran. Tako je moralo i tako mora biti. Kao pomorac, kao zapovjednik na brodovima trgovačke mornarice i kao Boljanin bila mi je dužnost da se angažiram po ovom pitanju na način kako sam se angažirao i da upozorim na greške u planu luke.
Nemojmo zaboraviti. Nijedan projekt koji je do sada završen nije napravljen kako treba: riva, Račić, rotor, vidikovac, Loža, Rudina, kučice na Zlatnom ratu, kandelaberi i ograde na Račiću i na šetnici, lift za invalide… Iza svakog projekta ostale su velike manjkavosti i greške, kako u projektiranju tako i u graditeljskim radovima.
Dogradnja Velog mosta biti će samo logičan nastavak ovog slijeda.