Malta je izuzetno sigurna zemlja. Tamo sam se stvarno osjećao sigurno i nikad nisam doživio ili vidio išta loše, nekakvu barufu, krađu, tuču i slično. Savršenstvo od tolerancije i mira. U tri sata ujutro možete šetati i cijelu Vallettu obići bez straha da će vas itko napasti, ili orobiti.
Ali … policije ima, što bi se reklo – kao u prići.
Kada su svečanosti, bilo crkvene, ili svjetovne, onda se tek vidi koliki je njihov broj. Ne zna se koga ima više: policije, ili običnog puka. Nevjerojatno je koliko ih ima. Mnogo je i policajki.
Jednom prilikom sam ih pokušao brojiti!
Bila je u portu regata njihovih tradicionalnih veslarki. Dakle, ništa naročito, obična regata barki i timova veslača u različitim grupama već prema veličini veslarki i broju veslača. Na obali je bilo mnogo šetača, promatrača i navijača, već kako to i biva u takvim prigodama.
Dakle, u šetnji sam brojio policajce i policajke koje sam sretao i na broju 150 sam – prestao. Odustao sam od daljnjeg brojanja jer sam vidio da ih ima još mnoštvo.
Kako sam čuo, za prestupnike bilo koje vrste su strogi i nemilosrdni. Vjerojatno je to razlog da je kriminal na Malti na vrlo niskoj razini i da je tako kako je.
Ukratko, u svako doba dana i noći, policije ima na svakom kantunu.
Kada se uzme u obzir da cijeli interventni dio bračke policije može stati u dva veća taksija onda je ovo što sam vido na Malti doista impresivno. Makar što se broja tiće.
Uvijek bih se zapitao – a tko sve ovo plača? Ipak, ovako veliki policijski aparat strahovito puno košta.
Tek kasnije kada sam dobro upoznao Maltu i život na ovom otoku, došao sam do zaključka o čemu se radi. Maltežani su odavno shvatili ono što mi još nismo i ne znam kada ćemo.
– Maltežani tako velikim policijskim aparatom brane turizam, odnosno, brane svoju egzistenciju.
Sigurnost je jedan od osnovnih uvjeta da bi netko poželio doći i boraviti u neko mjesto kao turist. Na Malti je u zimskom periodu turistička populacija uglavnom starije životne dobi i uglavnom su to penzioneri iz Velike Britanije. Šetaju gradom, razgledavaju i uživaju na svoj način. Takvi ljudi se, zbog svojih poznih godina, posebno žele osjećati sigurnima.
A i općenito govoreći, turizam i kriminal nikako ne idu zajedno.
Maltežani su to davno shvatili i mišljenja sam da je to bilo njihovo smišljeno i plansko ulaganje u turizam.
Ulaganje u sigurnost turista, a rezultat je bio – puni pogodak.
Noćni život je pažljivo reguliran i odmjeren. Postoje dijelovi Malte koji su na glasu kao prava turistička središta i koji služe za nešto bučniju zabavu. Tamo su marine, hoteli, diskoteke, noćni barovi i sve ostalo što moderni turizam nosi sa sobom.
Ali, stari dijelovi naselja, Valletta i dio uz nju, su strogo zaštićena područja u kojima nema galame, a pogotovo nema bučnog noćnog života. Osobno sam bio prisutan kada je vlasnik jednog sasvim običnog i nevelikog ugostiteljskog objekta u Valletti, u kojega smo navratili prije povratka na brod oko jedanaest sati uvečer, zaključavao vrata i svaki put bi stavio ključ u džep. Kada bi netko poželio otići iz tog lokala, on bi prvo dao znak muzičaru (koji je svirao u uglu kafića) da utihne svoju svirku, a onda bi otvorio vrata, posjetioce bi ispratio, zahvalio i zaželio laku noć. Potom bi vrata ponovno zatvorio, zaključao, stavio ključ u svoj džep, a muzičar bi nastavio sviranje kao do tada.
Kako sam po prirodi malo „kurijožast“, pitao sam ga zašto to radi. Kazao mi je da se:
– „… boji da ga susjedi ne prijave jer bi onda morao platiti kaznu, a možda bi i izgubio dozvolu za rad“.
Što bi naši turistički barjaktari rekli na ovo. Vjerojatno bi se smijali, a ako ovo čitaju sigurno se i smiju.
Ali, Malta je puna gostiju i zimi i ljeti, a mi se već polovicom rujna pokrijemo po ušima i kažemo da je sezona pri kraju. Čelnici turističkih zajednica spremni su da na računalima pritisnu onu tipku koja pokazuje „suma-sumarum“ i da objave rezultate sezone. Još par službenih proglašenja pobjednika turističke sezone i „čiča miča – gotova priča“. Fairunt za ovu godinu. Tri paljenja i gašenja svjetala i – doviđenja. Vidimo se dogodine u lipnju.
I što je zanimljivo, mi uvijek obaramo turističke rekorde i iz godine u godinu smo sve bolji. Strašno smo dobri i nitko nam nije ravan.
Ni Malta, dakako.
Dakle, turizam je na Malti sve i može se reći da je dobro i smišljeno organiziran. Luka u Valletti je veliki centar turizma. Već od svibnja mjeseca počinju dolaziti „cruiseri“ u većem broju. Kako sezona odmiče njihov broj se povećava pa je tako već od sredine lipnja pa sve do kraja rujna uobičajen broj velikih cruisera u Valletti – deset do dvanaest dnevno. Valletta se pretvara u jednu veliku ljudsku i turističku košnicu, a luksuzni klimatizirani autobusi (ne onakvi kao gradskog prijevoza koje sam prije opisao) razvoze turiste po Malti.
I na kraju bih napisao ono što je najvažnije i na čemu počiva cijeli uspjeh Malte, njen turizam i sve ono o čemu sam gore pisao.
Malta je bila engleska kolonija od 1814. godine i članica je Commonwealtha od 1964. godine, te je kao takva dio engleske „interesne sfere“. Mnogo je engleskog kapitala na otoku, a i malteškog kapitala u Engleskoj. Veze Malte i Velike Britanije su snažne i neraskidive. Englezi još uvijek Maltu smatraju kao svoju!
Kako protumačiti to da su skoro svi turisti koji na Maltu dolaze zimi iz – Velike Britanije. Zašto ti turisti ne odlaze na druga mjesta, bliža, ljepša, možda i jeftinija.
Ne, Britanci idu na svoje. Oni na neki način idu – doma.
Znamo da su Englezi strahovito vezani za tradiciju i prošlost. Možda oni prastari engleski autobusi gradskog prijevoza, isto kao i one karakteristične engleske telefonske govornice kojih na Malti ima mnogo, nisu tu samo slučajno, ili zbog nedostatka novca za obnovu voznog parka, ili za kupnju novih govornica.
Malta je u pristupnim pregovorima sa EU prošla izuzetno dobro. Naši političari i novinski komentatori nas pozivaju da se ugledamo na Maltu i kako je ona riješila svoj ribolovni pojas. Kao, trebalo bi ih ići pitati kako su oni to postigli i da nam daju savjet.
Bojim se da nam Maltežani ne bi imali što reći. Oni sami su malo toga mogli učiniti i malo toga su učinili. Sram bi ih bilo da kažu istinu, pa bi tako naša politička vrhuška samo napravila lijepi izlet na Maltu i vratili bi se kući u stilu – „kufer išo, kufer došo“.
Malta ima Englesku koja stoji iza nje u svakom segmentu, bilo ekonomije, bilo politike. Tako je to već nekoliko stoljeća i tako će biti dok bude bilo engleskog interesa da tako bude. A njega će biti i to još dugo vremena.
Mi takvih partnera nemamo i ne bi se trebalo zanositi i vršiti usporedbe sa Maltom te nastojati kopirati nešto od nje. Ta neraskidiva veza Malte i Engleske, se ne može niti kopirati niti ostvariti na bilo kakav način. To je početak i kraj svega što se današnje Malte tiće.
Malta se, iako samostalna i nezavisna država, još uvijek nalazi pod engleskim „fuštanom“, a Maltežani se nimalo ne trude da iz tog ugodnog položaja izađu i pobjegnu. Dapače, tako im je dobro, a biti će im dobro i u budućnosti.
Tu se eto ne slažem sa poštovanim dr. Kalilićem i mislim da bi načelnicima naših bračkih općina bilo pametnije da stoje doma, jer na Malti nemaju što naučiti. Od Malte se nema što kopirati jer je to narod drugačijeg kova, običaja, tradicije, drugačijih radnih navika i životnih prohtjeva. Sve je tamo drugačije nego kod nas.
Osim toga Malta je, kao što znamo, otok država, a mi smo samo jadan škoj u jednoj državi kojega se državnici sjete tek oko 15.06. kada trebaju odlučiti gdje provesti ljetne praznike.
Malta, kao država, živi od turizma koji se zarađuje na svih njenih 385 km2. Svaki uloženi euro uložen u otok – na otok i ostaje.
Naša zemlja trenutno od turizma ima velike prihode, a kakva je ekonomska orijentacija izgleda da će u budućnosti turizam biti jedina značajna grana privrede od koje će se morati namirivati svi fondovi i od kojega će dobrim dijelom morati živjeti cijela Hrvatska.
U tako složenoj „konstelaciji zvijezda“ sumnjam da Brač (i ne samo Brač već i drugi naši otoci) može biti išta više od jedne, figurativno rečeno, obične kese s novcem u koju će mnogi zavlačiti svoju ruku.
Ipak, recimo i ponovimo ono što je stvarno istina. Sramotno je da na Braču, na površini od cca 400 km2 živi samo 13.000 ljudi. A Brač nije siromašan otok i ljudi na njemu relativno dobro i bogato žive.
Zašto na našem otoku nema više stanovništva?
Znamo kakva je državna politika prema otocima. Vjerojatno je to i glavni razlog urušavanja privrede Brača, odnosno onog dijela koji se ne zove – turizam. Turizam jest zgodna mogućnost zarade i pruža relativno dobre prihode onima koji se njime bave i koji se njime žele baviti, ali nisu svi voljni da se bave tom djelatnošću.
Turizam u svakom slučaju ima i svoju mračnu stranu, od koje mnogi žele pobjeći i svoju profesionalnu orijentaciju žele potražiti u nekoj drugoj profesiji i djelatnosti.
Ali na Braču druge alternative nema i zato mladost odlazi.
Odgovore na ta pitanja neće nam dati ni Malta, ni njeni privrednici, a niti njeni političari.
Jedini koji nam mogu dati nekakve odgovore i koji mogu stvoriti uvjete za ostanak i opstanak stanovništva na otoku nalaze se u drugom pravcu i nešto sjevernije, točnije na Markovom trgu i u Banskim dvorima.
Dakle, prvo bi trebalo ići k njima, ako će nas primiti. A poslije možemo i na Maltu, kao turisti, naravno.
P.S.
Malta je i primjer kako se i zemlje mogu drastično i naglo promijeniti.
Kako sam već prije spomenuo, Malta je stoljećima služila kao vojna baza. Preko Malte su prošle tisuće i tisuće tona municije i naoružanja. Arsenali su im vjekovima bili krcati oružja. Uz vodu, glavna im je briga bila kako imati što više oružja i streljiva za obranu svoje „slobode“ i svojih života.
Zadnjih godina puno sam plovio područjem Adenskog zaljeva prema Perziji i Indiji i proveo sam mnoge brižne dane i besane noći strepeći i očekujući kakav piratski napad. Jedan kalašnjikov i 100 metaka bili bi mi riješili sve probleme i brige. Uz ono što bi već prije bili napravili kao mjere predostrožnosti, brod bi nam bio neosvojiva tvrđava.
Ali,… kalašnjikova nema!
A nema ga jer ga, po propisima države u čijem smo bili registru i čiju smo zastavu na krmi vijorili, na brodu oružje i streljivo nismo smjeli imati.
Pogađate koju zastavu smo vijorili!
Naravno, … MALTEŠKU.