Što reći nakon ove turističke sezone?
Mnogi neće reći ništa. Bilo pa prošlo. Neki će samo reći – korona je kriva. Nekome je bilo prilično dobro, nekome jako loše. Ima onih koji su ipak bili zadovoljni, a neki i ne u potpunosti. Neki su unatoč svemu živjeli živote u svojim osobnim „filmovima“ ne ostavljajući dojam da ih je loša sezona posebno uzbudila. Tek rijetki ukazuju na probleme i pozivaju na analizu stanja, a oni koji bi trebali napraviti tu analizu bježe od nje kao vrag od tamjana.
I tako je to u „našem malom mistu“. Sto ljudi, sto čudi.
Željeli mi to ili ne, ova turistička sezona pokazala je da analizu našeg trenutnog turističkog stanja moramo napraviti. Ne što prije, ne sutra, ili za mjesec dana… Trebalo je to napraviti još jučer. Ali, opet se vračamo korak nazad i zaključujemo – ništa se ne mora!
Sve upućuje ne to da se nikakva analiza neće niti pokušati napraviti, jer je nema tko napraviti. Da bi se tako nešto napravilo trebalo bi u prvom redu znati o turizmu puno više nego se zna. Zatim, trebalo bi to zaista željeti, pa bi onda trebalo dobro zasukati rukave, konzultirati vrsne turističke stručnjake i makar onako, na brzinu, pogledati što piše u one tri strategije turističkog razvoja (ako još uopće postoje). Sve bi to trebalo biti začinjeno sa puno samokritike i poniznosti, lišeno svake bahatosti i prepotencije. I onda širom otvoriti temu i zapitati se – gdje smo pogriješili i što radimo pogrešno?
Međutim, veliko pitanje – ako smo pogriješili, možemo li uopće više išta popraviti?
Prvo i osnovno pitanje koje moramo sebi postaviti je:
Je li samo korona kriva za naše jako loše rezultate u ovoj turističkoj sezoni?
Ako zaključimo da je sve u redu i da je korona jedini krivac i da je, kako mnogi sugeriraju „…treba što prije zaboraviti“, onda je tu kraj analize. Kraj priče. Ne treba trošiti vrijeme, idemo svi utonuti u zasluženi zimski san i vidimo se oko Uskrsa.
Ipak, mnogi su mišljenja kako je korona samo ubrzala ono što je trebalo doći, odnosno ono što je trebalo izaći na vidjelo u nekim narednim godinama.
Bol je zadnjih godina krenuo turističkim pravcem koji je stvarao pompoznost i nudilo kratkoročni uspjeh, ali takav vid turizma ni u kojem slučaju nije ono što garantira stabilan i uspješan turizam u dugoročnom smislu. Turizam je, nažalost, vrlo nježna biljka. Osjetljiva je to privredna djelatnost koju treba pažljivo graditi i njegovati poštujući u prvom redu osnovne zakonitosti turizma. Turizam nije „moda“ koja sugerira da ove godine nosimo šarene košulje, a onda slijedeće godine – jednobojne. Ili kao na primjer auto industrija u kojoj su neko vrijeme popularne limuzine, pa onda kabrioleti, a nakon nekoliko godina to budu mono-volumeni.
Turizam ne trpi takve promjene. Turizam se razvija u prostoru i on, nažalost, rapidno ždere prostor. Kada se taj prostor potroši ili uništi, ili ako je bilo sreće pa se prostor oplemenio, to ostaje zauvijek i uglavnom nema više mogućnosti za promjene. Mi smo, dakle, svoj turizam usmjerili u jednom odabranom pravcu. Mislili smo da je dobar i veselili smo se uspjesima i turističkim rekordima. Obaranje rekorda u broju turista i noćenja postali su smisao našeg turističkog života i potvrda turističkog uspjeha. U zadnje vrijeme izgrađivalo se i u turističkoj ponudi nudilo i po 400-500 novih apartmana godišnje. Ima li logičnije stvari nego da se makar dio tih apartmana iznajmi te u konačnici poveća broj gostiju i noćenja u mjestu. Ne vidim kakav je to mirakul ako se s 400 novih apartmana poveća i broj gostiju! To što su ti novi apartmani izgrađeni u mega kućama tipa „box-gradnje“ koje su nam upropastile izgled mjesta, o tome nitko ne govori ništa. Muk i tišina.
Jesmo li pogriješili i, ako smo pogriješili, gdje smo pogriješili?
Ove godine u turističkim analizama i brojenju gostiju pojavila se jedna novost. Nije bilo posebno bitno koliki je ukupan broj gostiju, ili koliko je noćenja bilo evidentirano u nekom odredištu. To je, izgleda, bilo manje važno. Glavne analize bile su usredotočene na pitanje:
Koliko je gostiju i kolika je popunjenost turističkih kapaciteta u odnosu na isti datum lanjske godine?
To je bilo glavno mjerilo uspjeha nekog odredišta, dokaz popularnosti tog odredišta i mjerilo kako neko mjesto kotira na turističkom tržištu.
Bol je u tim analizama i usporedbama jako loše prošao. Dapače, i više nego loše. Na Braču smo uvjerljivo bili na posljednjem mjestu i sva druga mjesta su ostvarila bolje rezultate nego Bol.
Iz toga se može zaključiti da druga mjesta turistički rastu i da se ubrzano kvalitetno pozicioniraju na turističkom tržištu. Koliko sam uspio pratiti medije, naročito su dobro prošla mjesta koja su pažljivije gospodarila prostorom i koja nisu podlegla histeriji modernog masovnog turizma. U prošlim godinama često se sa raznih strana govorilo i upozoravalo na nekontrolirani i razuzdani razvoj koji nije dobar i koji će se loše odraziti u budućnosti, ali nije bilo eksplicitnih dokaza za to.
Sada, u koronom razgolićenoj 2020. godini, imamo i stvarne dokaze u turističkim rezultatima, odnosno u stvarnom stanju.
Mogli bismo zaključiti da u situaciji, odnosno u opciji teškog masovnog turizma, Bol funkcionira dobro. Dapače, možda čak i jako dobro. Međutim, u situaciji smanjenog broja gostiju koji kolaju turističkim odredištima, Bol gubi bitku. Turisti popunjavaju nova, manja odredišta, autohtono izraženija, ili pak ona koja im pružaju veći užitak i potpuniji doživljaj. Tako su na Braču, na primjer, Milna i Sutivan postigli jako dobre rezultate i u snažnom su turističkom usponu. Supetar već godinama polako stiže Bol u broju turista i u noćenjima, a ove godine nas je i prestigao. Vis je ove godine bio hit, Šolta također, a jako dobre rezultate ostvarili su Brela i Baška Voda. Mnoga turistička odredišta sjevernog Jadrana koronu jedva da su i osjetili.
Hotelski smještaj je najviše podbacio ali…
Neki loše rezultate opravdavaju slabim poslovanjem bolskih hotela i zazivaju izgradnju novih, modernijih hotela. Bol, u odnosu na druga mjesta na otoku, ima najviše hotela i najviše kapaciteta u hotelskom smještaju. Jasno je da su hoteli ono što nosi ukupan turizam i što daje poseban pečat nekom turističkom odredištu. Istina je, i s time se svi slažemo – bez hotela se ne može. Oni daju bogatiju sliku odredišta, proširuju ponudu, daju mjestu određenu dozu glamura. Međutim trebalo bi ipak shvatiti – što je hotel? Trebalo bi znati što je hotel značio u nekom mjestu prije 30-40 godina i kolika je bila njegova korist za lokalnu zajednicu, a kako to izgleda danas kada taj hotel, ili možda „resort“, ima neki privatni hotelijer (često i stranac!), koji u svome hotelu još prakticira i „all inclusive“ ponudu. Ako dodamo da će u tom hotelu vjerojatno raditi strani sezonski radnici (jer domaćih nema, a i naših sezonaca je sve manje i manje) onda bi trebalo napraviti dobru analizu i vidjeti koliko nam taj hotel donosi korist, a koliko štetu. Hoće li jedina korist za lokalnu zajednicu biti ona korist koju će ostvariti Općina uprihodivši komunalni dodatak i TZ ubijajući boravišnu pristojbu, ili ima tu i nekih drugih koristi.
Naravno, to je tema za širu raspravu koje nažalost – nema. I koje neće ni biti.
Jedna od osnovnih definicija turizma koja se ući u turističkim školama (a koju u turističkom Bolu malo tko zna jer je neznatan broj onih koji su završili turističke škole) je da se turistički kapaciteti trebaju razvijati i širiti do one granice kada još ne ugrožavaju domaće stanovništvo. Onoga trenutka kada se dođe do granice da domaće stanovništvo na određeni način počne biti u podređenom položaju i kada im kvaliteta života zbog daljnjeg razvoja turizma počne biti ugrožena, treba stati s tim i takvim „razvojem turizma“. Daljnji razvoj treba usmjeriti samo (…i jedino), na podizanje kvalitete postojećih kapaciteta.
Ako je to pravilo koje se uči na svim turističkim školama i fakultetima svijeta i ako je to turistički aksiom o kojem se više nema što raspravljati jer je to jednostavno tako, volio bih da mi netko objasni zašto to pravilo ne važi i za nas u Bolu.
Volio bih da mi netko objasni, koji bi benefit za Bol i Boljane bio izgradnja nekog novog većeg hotela, ili proširenje postojećih hotelskih turističkih kapaciteta.
Da, samo to. Samo jedno jedino skromno pitanje:
Bilo bi mi jako drago i bio bih im neizmjerno zahvalan i sretan ako bi me odgovorni argumentirano uvjerili da bi novi hoteli i novi turistički kapaciteti bili velika korist za lokalnu zajednicu. Obećavam, prvi ću podignuti ruku u znak podrške.
U sutrašnjem nastavku: Je li vrijeme za analizu bolskog turističkog izričaja? – drugi dio
- Jahte, tenis turnir, ljetne večeri i… ništa više
- Bol u medijima
- Apatija nadležnih i nezainteresiranost mještana
- Turističke nagrade i priznanja