Je li vrijeme za analizu bolskog turističkog izričaja? – prvi dio
Jahte, tenis turnir, ljetne večeri i… ništa više
Kada bi analizirali trenutni turistički izričaj Bola zaključili bi da nam se turizam sveo na tenis turnir treće kategorije kojeg iz propagandnih razloga uzdižemo uz bok turniru u Wimbledonu, jahte koje karavanama pristižu u Bol nekoliko puta sedmično stvarajući falšu sliku turističkog glamura tipa Monte Carlo ili Saint-Tropez, i na ljetna muzičko-gastronomska druženja jednom tjedno u bolskoj luci.
Iskreno, ne uspijevam se sjetiti išta značajnog što oplemenjuje bolski turistički izričaj kroz turističku sezonu, nešto što bi bio jedan viši turistički standard, odnosno nešto ugodno što turist može doživjeti i čime može biti počašćen bez obzira u koje doba turističke sezone došao u Bol.
„Trudna teča“, prezentacije i predavanja u dvorištu knjižnice, „Na dva kola oko Bola“, poneka regata windsurfera…, su privatni projekti koji su svakako vrijedni hvale, ali nisu plod smislenoga turističkog razvoja. To nisu turistički projekti niti Općine, niti TZ već su plod angažmana pojedinaca i entuzijasta. Kada bi oduzeli sve ono što takvi pojedinci rade za Bol, što bi ostalo? Ono što je u gornjem podnaslovu i… ništa više.
Upravo se to dogodilo ove godine kada je korona napravila svoje i kada je skinula naše stereotipno ljetno blještavilo.
Bol je zamro, a turizam je ušao u jednu uhodanu, dosadnu, kolotečinu. Izgleda da smo i idućih 30 godina spremni raditi isto i nuditi isto, bez imalo želje da promijenimo, osvježimo i obogatimo turističku ponudu.
Bol je postao bezidejna, apatična i indiferentna turistička destinacija koja svoju opstojnost na turističkom tržištu bazira na dvije stvari: na staroj slavi i na Zlatnom ratu. Ne na firmi „Zlatni rat“, jer ona više niti ne postoji, nego na plaži „Zlatni rat“ koja, srećom, još uvijek postoji.
Međutim, oni koji su određeni da budu tvorci ideja i nositelji turističkog razvoja nikako da shvate da je turizam živo tkivo koje treba održavati na životu stalno, iz dana u dan, iz godine u godinu, bez predaha. Ako kroz zimu ne uspiju smisliti i ne realiziraju makar 2 nova projekta koja bi osvježili turističku ponudu, onda mogu smatrati da su zimu – prespavali.
Bol u medijima
Ove godine Bol je iz medija jednostavno – nestao. Nije ga bilo.
Prijašnjih godina bilo je uobičajeno da se na radio i TV postajama često čuju i vide prilozi iz Bola. Bili su to uobičajeni prilozi koji su pratili ljetna događanja. Ove godine, u mjesecima lipnju i srpnju, moglo se čuti nekoliko papagajski sročenih priloga o kratkim video uracima u režiji bolske TZ-a o bolskim iznajmljivačima, i tu je priča završila. Nakon toga, Bol gotovo da se i nije spominjao u medijima.
S odgodom teniskog turnira i s malim brojem jahti koje su dolazile u Bol, kao da je nestao interes za medijsku prezentaciju Bola.
Zašto se i kako se to dogodilo?
Propaganda i održavanje odredišta u stalnoj prisutnosti u medijima jedan je od osnovnih elemenata za održavanje stabilnosti turističkog razvoja i „imagea“ nekog mjesta. Turizam se danas bez medija ne može razvijati. Bez prisutnosti i stalne prezentacije nekog odredišta u medijima nijedno mjesto ne može računati na turistički boljitak.
Nedostatak turističkih događanja, kakvi bili da bili, kao domino efekt povukao je za sobom i mnoge druge stvari pa tako i nezainteresiranost medija za Bol i neprisustvovanje u njima. Gledajući ono što se po ovom pitanju dogodilo ove godine, izgleda da smo napravili veliki korak unatrag. Koliko i kako će se to odraziti u slijedećim godinama ostaje za vidjeti. U svakom slučaju biti će potreban veliki dodatni napor da se vratimo na stare staze slave.
Apatija nadležnih i nezainteresiranost mještana
U Dalmaciji je česta izreka: „Lako je navigat u bonaci“.
Ovu izreku mogli bi upotrijebiti i u ovoj konkretnoj situaciji. Mi smo jako dugo navigali u relativnoj bonaci. Bio je to jedan uhodani ritam i uhodana turistička praksa. Mogli bi ga nazvati „laganini turizam“ kojem je fundamenat usađen u grebenu plaže Zlatni rat. Na to je bilo potrebno još malo nadogradnje kroz kakav teniski turnirić, pokoja regata ispred Zlatnog rata, malo slika ljetnog šušura, tu i tamo kakva izložbica ili koncertić gudala, par klapskih pjesama, malo friganih indijskih lignjica i to je to… Sistem „copy / paste“ od mnogih drugih anemičnih dalmatinskih destinacija.
Bio je to garantirani sistem uspjeha plovidbom u turističkoj bonaci.
Gdje smo sada kada su zapuhali malo jači vjetrovi i kada se more jače uzburkalo?
Na brodu se u neveri uglavnom svi zatvore u svoje kabine i zauzmu položaj, mi to šaljivo zovemo – „položaj četveroveza“. To je položaj ležanja u krevetu s raširenim rukama i nogama. Taj položaj donekle osigurava da kod valjanja broda mornar ne ispadne iz kreveta.
Ali, za zapovjednike i upravitelje stroja to ne važi. Zapovjednici upravo tada, kada je najgore, moraju biti najbudniji i biti na dužnosti na zapovjedničkom mostu, a upravitelji stroja moraju biti u strojarnici. Inače, prijeti opća propast.
Ovogodišnji turistički Bol upravo me na ovo podsjeća. Perjanice našeg turističkog „establishmenta“ cijelo su proljeće i ljeto proveli zatvoreni u svojim „kabinama“ u položaju četveroveza, blijedi, neraspoloženi, bezidejni, nedostupni za mještane, za širu javnost, za novinare i fotografe – čekajući da nevera prođe.
Nakon svake nevere, posada mora izaći vidjeti kakav je brod, ima li šteta i oštećenja na brodu i teretu itd. Nažalost, čini mi se da „creme de la creme“ naše turističke posade iz položaja četveroveza nema namjeru izaći do daljnjega, jer pojavili se još nisu. A hoće li i kada… to je pitanje.
Mještane ova situacija nimalo ne uzbuđuje i vode se onom Krležinom iz Balada Petrice Kerempuha da: „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu“. Ionako ništa ne možemo promijeniti. Tako je – kako je.
Turističke nagrade i priznanja
Dani dobivanja prestižnijih turističkih priznanja davno su prošli. Sada više nismo ni u široj konkurenciji, a o nominacijama da i ne govorimo. Moramo se zadovoljiti sa nagradama za najboljeg turističkog vodiča, ili najboljeg komunalca. To su svakako lijepa priznanja ali su – personalna, osobna.
Bez obzira na to što dodjele turističkih nagrada na kraju ljeta izgledaju doista redikulozno, pravi je peh među mnoštvom manifestacija takvog tipa i među stotinama kategorija u tim „takozvanim“ natjecanjima, ne dobiti pokoju nagradu.
Čudesna je mašta organizatora tih manifestacija koliko kategorija mogu izmisliti i nagurati u svoj program, a još je čudesnije participirati u tim događanjima i ne dobiti neku nagradu. Sistem rada je – imati što više kategorija i pola kamiona raznoraznih medalja, plaketa, slika i kipića tako da svi dobiju ponešto i da nitko ne bude posebno žalostan.
Kao kada „Sv. Nikola“ dijeli djeci darove krajem godine. On vadi iz vreće, a djeca jedan za drugim dolaze i uzimaju svoje darove. Svi dobiju svoj dar. I svi sretni i zadovoljni idu kući pjevajući.
Mi, patološki ovisnici o tim i takvim turističkim nagradama, i ove koronarne godine smo pronašli neke od organizatora takvih događanja i „ukrcali“ se u njihove nominacije. Istina, organizatori su malo poznati, ali su internacionalni, što svemu daje veći pečat značaja. Istina to internacionalno društvo je malo čudno i bez sudjelovanja vodećih turističkih država, ali je ipak internacionalno.
Rekli bi – bolje išta nego ništa.
Nominirani smo u dvije kategorije: „Naše bolske priče – iznajmljivači“ za filmski uradak u jednoj kategoriji, i TZ Bol u drugoj kategoriji.
Dok bih za prvu nominaciju još i našao pozitivni razlog, u drugoj nominaciji obrazloženje nominacije ostavilo me bez daha:
- „…za vrlo kreativna profesionalna postignuća i izvrsnost u prezentaciji bogatstva turizma, tradicijskih vrijednosti, kulture… Bola. Ocjena je da su dali i zapaženi doprinos ukupnosti turizma otoka Brača, ali i Splitsko-dalmatinske županije, a time i Hrvatske u cijelosti“ (Boljani.info, 16.10.2020.)
Ali, ako je povjerenstvo Europske federacije turističkih novinara i pisaca takvog mišljenja, onda je valjda tako. Oni znaju bolje, pa se u njihove odluke i razmišljanja „nebi štel mešat i ne bi ih štel komentirat“.
Nažalost, u ovoj konkurenciji ove godine ipak nismo uspjeli. Još prije 20-tak dana, odnosno 17.10.2020. na „TP portalu“ objavljeno je da je ovu nagradu za 2020. godinu (uz skoro identično objašnjenje!) dobila TZ grada Bakra. Dodjela nagrada biti će u Solinu od 11-13 studenoga.
Kako ćemo proći za filmski uradak…? S obzirom na brojnost pod-kategorija pretpostavljam da bi mogli pokupiti koje priznanje. Scenarij, kamera, ideja…Biti će razloga za slavlje. Prvo u Solinu, a kasnije i u Bolu. Možda ipak krenemo kući pjevajući.
Moglo bi se još nadugo i naširoko o našem turističkom trenutku, o pohvalama, o problemima i o izgledima za budućnost. Uobičajeno je da se nakon nekog odrađenog posla rade analize da se pokuša pronaći gdje se griješilo, ali i pohvali ono što je bilo dobro i što je polučilo uspjeh. Ovakve analize su neizostavni dio svakog ozbiljnog rada i garancija uspješnosti rada u budućnosti.
Ne sjećam se da smo ovo ikad zadnjih godina radili u Bolu, ili da smo makar čuli, da je netko od odgovornih ikad napravio nešto ovako. Izvještaj – da, za to smo čuli i on se napravi na godišnjoj osnovi, ali ozbiljnu analizu (što je potpuno druga stvar) – ne. Uglavnom, nakon sezone svjetla se naglo ugase i pravac – zimski san, ili zimski raspašoj. Kako ko.
A onda oko Uskrsa polako izađemo iz našeg „četveroveza“ i onako krmeljavi i pospani pogledamo prema Zlatnom ratu da vidimo je li još tamo.
Kada se uvjerimo da je njegovo žalo i dalje tamo, neokrnjeno u svoj svojoj ljepoti, sa šeretskim i ponosnim smiješkom na usnama, laganim koracima zakoračimo u novu sezonu.
„Dok je srca bit će i Kroacije“… zapisao je A.G.Matoš.
„Dok je Zlatnog rata bit će i turizma u Bolu,… pa i neke lovice“… nismo ni rekli ni zapisali, ali tako mislimo godinama.
Pitanje je – dokle tako?
