Australija je država koja ima izuzetno stroge zakone na svim područjima, a među svim tim zakonima prednjače oni koji se odnose na ekologiju i zaštitu okoliša. Svi brodovi koji stižu u Australiju budu podvrgnuti detaljnim pregledima. Odmah po dolasku pregledavaju se zajedničke prostorije na brodu, kuhinja, ostave hrane, brodski frižideri, kabine posade, a posebno se kontrolira smeće koje mora biti uredno sortirano po kategorijama (plastika, staklo, metal, papir, organski otpad itd). Sav otpad mora biti u različitim bojama i natpisima obilježenim spremnicima, a svaki spremnik mora biti zatvoren poklopcem na način da ni najmanja muha ne može ući u njega. Ne smije biti neugodnog mirisa koji bi se širio oko spremnika.
Ukoliko je sve to kako treba, nikakvih problema nema i „quarantine officer“ izda potvrdu da je sve u redu. Ukoliko nešto nije prema regulativama slijede pozamašne kazne teške i po nekoliko tisuća dolara. Zavisno od „raspoloženja“ inspektora, težine prekršaja i ponašanja posade, kazne se mogu kretati i do 20.000 australijskih dolara.
Ovo gore je u pomorskim krugovima jako dobro poznato pa svi nastojimo biti izuzetno spremni po dolasku u njihove luke ne bi li izbjegli bilo kakve probleme i kazne.
Na brodu se makar jednom mjesečno održavaju sastanci i posada se educira o ponašanju u vezi otpada. To se radi bez obzira gdje brod plovi, ali kada se plovi za Australiju, ili za USA, onda se tome poklone dodatni trud i pažnja.

Dakle po svemu gore navedenom trebalo bi bili da je gospodarenje otpadom na brodu rutina i da nas 18-19 (koliko nas na brodu obično bude) radimo i djelujemo kao švicarski sat. Ali, nažalost, to nije uvijek tako.

Bilo je to u svibnju mjesecu 2013. godine. Plovili smo iz kineske luke Penglai za Mackay, luku u istočnoj Australiji. Nakon svih sastanaka, edukacije i upozorenja, na dan dolaska broda u Mackay pregledao sam stanje na tzv. „garbage station“ i ustanovio da je otpad izmiješan, stanica neuredna, plastika nekomprimirana s nekoliko kesa oko spremnika. Bilo je jasno, svi moji napori tijekom putovanja bili su uzaludni. Naravno, bio sam bijesan i odmah sam sazvao sastanak cijele posade.

Kako je to bilo u jutarnjim satima, a brod je u luku stizao popodne, zaustavio sam sve planirane radove i naredio da se cjelokupno smeće iz spremnika i kesa iskrene na hrpu na palubu. Nakon toga, u tom đumbusu raznoraznog smeća i smrada, cijela posada, morala je pravilno razvrstati i komprimirati otpad i sve složiti kako je propisano. Posada je bila ljuta, a iz očiju im je sukljao bijes. Nakon obavljenog posla i pranja palube, dobili su pola sata da bi se oprali i tuširali.
Nakon toga, u slijedećim mjesecima, nikakvog problema sa smećem više nije bilo.
Tada sam to mogao napraviti. Bio sam zapovjednik broda i da je netko odbio moje naređenje to bi bili njegovi zadnji dani na brodu i iz Australije bi bio poslan kući.
Kompanija bi mi još i zahvalila na tome, jer takvim likovima na brodu mjesta nema.

Ovo gore sam napisao da bi se napravila usporedba. Nas je bilo na brodu 18 i stvar nije funkcionirala kako treba jer je bilo nekoliko (ili čak više od nekoliko) članova posade koji su bili prepametni i koji su ignorirali upute i naređenja zapovjedništva broda.

Pitanje je: kako naše vlasti namjeravaju upristojiti masu od 4.000 turista i vikendaša, plus nas 1.700 mještana koji smo svatko na svoj način ljuti na mnogobrojne radnje i ono još „ponešto“ što nam se svakodnevno servira iz općinskih, komunalnih i inih mjesnih ureda i kancelarija.
Mogu li i oni napraviti ono što sam ja bio prisiljen napraviti i mogu li i oni „iskrcati“ nepristojne turiste i vikendaše i poslati ih kući.
Jasno, ne mogu im napraviti ništa, isto kao što im ne mogu napraviti ništa ni vlasti u Splitu, Zagrebu, ili nekom drugom mjestu. Poneka kazna može proći, ali ona će samo napraviti dodatnu i veću štetu.
Razlog: nijedno mjesto (ili grad) nije brod, a načelnik (ili gradonačelnik) nije zapovjednik. Oni se možda tako osjećaju i uživaju u tom statusu malih bogova, mnogi žive u tom svijetu samoljubivosti i iluzija, ali oni to nisu i ne mogu biti.

Dakle, jedino kako sve to može ispravno i uredno funkcionirati je dobra organizacija, te pošten i ljudski pristup cijeloj toj „stvari“. Smeće nije područje na kojem treba trenirati strogoću, već je to područje na kojem treba iskazivati organizacijsku umješnost onih koji su za to zaduženi kao i kulturu življenja i suživota svih nas.

Ovo ljeto nam u prvom redu obilježava korona, odnosno ovaj nesretni Covid-19, ali i novi način gospodarenja otpadom. Što se otpada tiče, stvari se na određeni način ipak kotrljaju u dobrom smjeru, ali … da li je sve kako treba?
Da li se moglo bolje i tko je kriv što se čistoća mjesta, iako je gostiju tek oko 40 % od uobičajene brojke, održava uz velike napore? Nakon mnogih godina u kojima smo uvijek dobivali pohvale i najviše ocjene za čistoću mjesta, sada se nalazimo u prilično konfuznoj situaciji u kojoj nas spašava – korona. Da je kojim slučajem turistička sezona kao što je bila lanjska, ili čak i malo bolja, situacija bi bila katastrofalna.
Sa lokalnog portala, koji brodi pod kontrolom Općine, skoro svakodnevno nas se slikama i komentarima upozorava na smeće koje se odlaže i gomila oko spremnika kao i na divlja odlagališta kojih godinama nije bilo. Čitajući te komentare dobiva se dojam da se krivnja prebacuje na mještane i vikendaše, a tek sporadično i na turiste. Jer, kao što smo puno puta spomenuli, turisti nikad nisu krivi ni za što.
Ja sam mještanin Bola, smatram da više nego uredno gospodarim s otpadom i trudim se da sve u vezi toga radim prema propisima i preporukama, pa mi nikako nije drago da se nečije tuđe greške i/ili nemar indirektno prebacuju i na mene kao člana lokalne zajednice.
Kako to otprilike izgleda danas u Bolu?

  • Reciklažno dvorište izgleda u redu i čini se da zadovoljava propisane kriterije. Prostor je u redu, organizirano je dežurstvo, spremnici su jasno označeni za sve kategorije. Još malo kozmetičkog uljepšavanja i taj prostor će biti jako dobro i primjereno uređen.
  • Spremnici neorganskog otpada su po mjestu također raspoređeni više-manje u redu i otpad se može uredno odložiti u spremnike različitih kategorija
  • Svi spremnici se svakodnevno prazne od strane koncesionara pa ni na to ne bi trebalo biti primjedbi
  • Sistem čipiranih kućnih spremnika kao i sistem odlaganja smeća u velike spremnike miješanog komunalnog otpada korištenjem kartica također funkcionira dobro i sva domaćinstva su se već nekako organizirala po tome pitanju

Međutim, činjenica je da odbačenih kesa i smeća oko javnih spremnika ima kao nikad do sada, količine tog otpada mjere se u kubicima, a oko spremnika se širi nesnosan smrad. Isto tako činjenica je da se stvaraju nova divlja odlagališta uokolo Bola. Činjenica je i to da bi bez angažmana lokalnog komunalnog poduzeća „Grabov rat“ bili doslovno zatrpani smećem koje bi se gomilalo oko kontejnera u enormnim količinama.

Hoće li se naše desetke za čistoću mjesta ikad više vratiti?

Dakle, netko je negdje pogriješio i pitanje je kako dalje. Kako u naredne godine koje su ispred nas i u kojima se nadamo oporavku turizma i tri puta većem broju gostiju nego ih trenutno imamo?

Dakle, od strane Općine Bol izabran je koncesionar koji organizira odvoz i koji gospodari otpadom. To je u redu, netko taj posao mora raditi i bilo je logično da to bude firma koja je i do sada radila taj posao.
Kao i svugdje u svijetu, gospodarenje otpadom je jako vrući krumpir oko kojega se, u prvom redu, vrti veliki novac. U isto vrijeme smeće nitko ne želi u, ili blizu „svoga dvorišta“. Svi bi željeli da nas smeće košta manje i da je što dalje od nas. To je i sasvim razumljivo i ljudski. Međutim, problemi uvijek (i svugdje) nastaju onda kada općinske vlasti prebace taj vrući krumpir i svoju odgovornost na koncesionara pa se ponašaju kao da smeće više nije njihov problem! To bi moglo možda i biti u redu kada bi koncesijski ugovor bio savršen i kada bi koncesionar bio iz istog mjesta. Ako to nije tako (…a uglavnom nije) problemi su neizbježni.

Kako smo mi ušli u nove promjene po ovom pitanju i u novu turističku sezonu?

Tijekom zime i proljeća nije bio sazvan niti jedan sastanak, ili edukativna radionica na kojem bi se prezentirao novi sistem odlaganja otpada. Iako je bilo poziva i zahtjeva mještana da se to napravi, nikad se ni jedna prezentacija nije odigrala. (primili smo tek jedan letak od strane koncesionara sa uputama o odlaganju otpada). Na tim sastancima sigurno su se mogla postaviti mnoga pitanja, mogli su se tražiti i dobiti mnogi odgovori, a mogla su se naći i neka bolja rješenja. Jednostavno,… nismo se imali vremena pripremiti.
Pretpostavljam da to koncesionaru i nije bilo posebno bitno jer je njegova dužnost da ispuni obveze iz koncesijskog ugovora. Međutim, Općina i TZ su, po naravi svoga posla i po svrsi svoga postojanja, subjekti koji su morali biti posebno zainteresirani da sve bude kako treba, da sistem gospodarenja otpadom suživi i da sve funkcionira kako treba.
I što danas imamo?

Hoće li se naše desetke za čistoću mjesta ikad više vratiti?

Situacija je otprilike ovakva.

  • Koncesijski ugovor je tajna. Nigdje nije objavljen, nitko ga ne traži i nitko ga ne daje na uvid. Odvoz smeća bi trebao biti ugovorni odnos između koncesionara i korisnika usluge odvoza smeća. Koncesionar je dužan odvoziti smeće, a mi smo dužni to platiti. To koliko smo mi dužni platiti je poznato, međutim koje su sve obveze Koncesionara, Općine Bol i Grabovega rata, o tome znamo vrlo malo, mogli bi reći gotovo ništa.
  • Sve što znamo o ovoj temi znamo čitajući portal „Boljani.info“. Međutim, tko je i što je to portal – „Boljani.info“?
    Taj portal, iako ja na „platnom spisku“ Općine Bol, je privatni portal i nije službeni glasnik Opčine Bol. Dakako, taj portal ima svoju publiku (među kojom je i moja malenkost), ali ničija obaveza nije da ga redovito prati i to nitko ne treba raditi da bi dobio informacije koje izlaze iz ureda Općine, Grabovog rata ili iz TZ ureda.
  • Ni na jednom mjestu kod ukopnih kontejnera nema nekakvog plakata ili panoa koji bi informirao turiste kako odlagati otpad, u organizacijskom i tehničkom pogledu, a nije napravljen niti jedan prospekt (makar na engleskom jeziku) koji bi bio od koristi turistima da se bolje i lakše snađu kada odlažu otpad iz svojih apartmana. Zar je bio problem to napraviti i podijeliti domaćinstvima da bude na uvid turistima koji borave u njihovim apartmanima. Vremena je bilo više nego dovoljno. Na kraju krajeva to je bilo korisno napraviti i iz propagandnih razloga da bi se pokazalo da smo ekološki svjesni i da s otpadom gospodarimo kako treba.
    Tko je to trebao napraviti? Koncesionar zasigurno ne, jer on za to nije posebno zainteresiran. Pretpostavljam da su to trebali napraviti oni koji financiraju teniske turnire, ljetne zabavno-gastronomske večeri, ljetne karnevalske svečanosti, raznorazne obljetnice,oni koji organiziraju natječaj za najljepši vrt i okućnicu… itd. Zašto bi izgled i čistoća mjesta bilo u nekoj drugoj kategoriji? Zar čistoća i urednost nije na određeni način lice mjesta i osnova uspješnog turističkog razvoja nekog mjesta? U našem slučaju Općina Bol i TZ su se pokušale iz ove teme elegantno izvući jer to, kao, nije više njihov posao.
  • Dakle, sada smeće koje se gomila oko ukopnih kontejnera sakupljaju djelatnici „Grabovog rata“ koji rade posao za koji nisu nadležni i za koji nisu plaćeni. Da li je koncesionar „Michieli-Tomić“ zadužen za sveukupno smeće, ili za samo dio smeća, to je stvar koncesijskog ugovora koji je slučajno, ili možda namjerno – loše napravljen. Dobro je poznato: nešto što se deklarira kao „loše“ ne mora značiti da je to potpuno loše i za svakoga loše. Ono što je za nekoga zaista loše, za nekoga drugoga je – dobro.
    Tako sada ispada da je koncesionar „Michieli-Tomić“ zadužen za ukopne kontejnere i za reciklažno dvorište, komunalno poduzeće Grabovi rat je odgovorno za čistoću ulica u mjestu i za pražnjenje malih uličnih koševa, a za smeće koje se odlaže oko ukopnih spremnika i za divlja odlagališta nije zadužen – nitko.
    Više sam nego siguran da bi koncesionar „Michieli-Tomić“ pokupio i ovo smeće koje se gomila oko kontejnera kada bi za to bio zadužen (i plaćen!) i kada bi po koncesijskom ugovoru to bio dužan napraviti. Međutim kako to očito nije dužan napraviti to i ne radi.
    I sad u ovaj zrakoprazni prostor ulazi „Grabov rat da i oni pokupe dio ovog „smečarskog kolača“.
  • Na portalu „Boljani.info“ nas svakodnevno informiraju i podsjećaju da će se taj rad „Grabovog rata“morati naplatiti. Sve skupa djeluje kao zajednička i koordinirana akcija, pripremanje terena i najava novog nameta, odnosno poskupljenja koje će uskoro uslijediti. Dakle, umjesto da su nadležni svojim akcijama i aktivnostima napravili da se odlaganje oko kontejnera eliminira potpuno, ili makar svede na minimum, u skoroj budućnosti ćemo, izgleda, plaćati „dva“ računa dvjema „koncesionarima“: Jedan koncesionaru „Michieli-Tomiću“ iz Gornjeg Humca, a drugi bolskom „Grabovom ratu“. Jedan račun za naše smeće u kontejnerima, a drugi račun za tuđe, odnosno turističko smeće oko kontejnera.
  • Više sam puta promatrao turiste što rade i kako odlažu smeće u ukopne kontejnere kod „Big Bluea“. To budu ili jahtaši, brodari, ili neki drugi turisti iz okolnih apartmana. Čovjek nosi kesu u ruci i stane ispred kontejnera. Gleda, vuče onu ručicu, pritiska dugme START… ništa se ne događa. Zbunjeno ponavlja iste radnje nekoliko puta i onda odloži kesu pokraj kontejnera i otiđe.
    I sada je pitanje: tko je kriv? Da li je kriv taj zbunjeni turist, ili netko drugi? Naravno, nije kriv on jer on je turist, stranac je u našem mjestu, u destinaciji Bol (ne ćemo reći u „odredištu Bol“ nego u – destinaciji Bol. Ljepše i umnije zvuči). Nisu krivi ni oni koji su ga trebali educirati jer, kao ni gosti, ni oni nikad i ni za što nisu krivi.
    Krivi smo mi, mještani, Boljani, i račun ćemo morati platiti mi, a vjerojatno i oni povremeni stanovnici Bola koje zovemo „vikendaši“.

I sad ja postavljam pitanje u prvom redu samome sebi…
Zašto bi ja trebao plaćati za smeće koje je pokraj kontejnera odložio neki turist, jahtaš, ili brodar, a koji, usput rečeno, pojma nemaju kako i gdje odložiti smeće i kojima čak nije ni pružena mogućnost da odlože smeće na pravi način?
Zašto bi ja bio zadužen da educiram turiste, jahtaše i brodare kako, gdje i kada će odlagati smeće?
I na kraju krajeva, zašto bi ja trebao plaćati za smeće koji proizvedu oni turisti, jahtaši i brodari koji nisu turisti u mojoj kući?

Dakle, medijska priprema novog nameta se dobro odrađuje. „Timeing“ početka događanja 01. srpnja je također savršeno izabran, jer da je novi sistem gospodarenja otpadom započeo u zimskom razdoblju, što je bilo normalno i logično, onda bi se bilo vidjelo da mještani uglavnom uredno gospodare otpadom i da su problemi nastali dolaskom turista i turističke sezone. Ovako smo sad krivi svi, što je, čini se, i bio cilj.
Međutim, da li sam u krivu kada mislim da bi se taj novi namet trebao namiriti od boravišne takse i od lučke naknade. Da li je logično da to bude tako? Što bi to bila ta čuvena boravišna taksa, ili lučka naknada, ako ne neka naknada koja se između ostalog koristi i za ovakve stvari koje služe za održavanje mjesta u zadovoljavajućoj estetskoj kondiciji. Zašto bi boravišna taksa bila rezervirane samo za financiranje teniskih turnira i/ili „gastronomskih“ večeri, a ne i za sakupljanje smeča koje ostane iza tih gastronomskih večeri. Zašto se od lučke naknade dio prihoda ne bi koristio i za financiranje odvoza smeča koji ostane iza tih jahtaša i drugih raznoraznih brodara.

Ovo će ipak ostati samo pitanje u zraku i moje razmišljanje jer će u konačnici biti po onoj uzrečici
– „Što ti Pilat piše – piše“.

Odnosno, drugim riječima – kako je napravljeno tako i je, kako je zamišljeno da bude tako će i biti.
Ako je sve ovo bila greška onda bi za tu grešku netko, ili neki, morali odgovarati, ili bi makar tu grešku morali popraviti.
Ako to nije bila greška, onda je to bila čista furbarija sa namjerom – kako dodatno osigurati prihode lokalnom komunalnom poduzeću zavlačeći ruku, ne u turistički, nego u – bolski takuin.

Jer, tko će bolje napuniti Općinske i Grabovratovske blagajne ako ne mi sami.

Hoće li se naše desetke za čistoću mjesta ikad više vratiti?