Bolske karnevalade

Što i koliko znamo o prošlosti bolskih karnevalada, maškarama, o pokladama…?
Ponešto dakako znamo, pogotovo ono što je bilo u bližoj prošlosti, ali čini mi se da – ne znamo pretjerano puno. Mnogi će reći da to nije ni bitno… i koga uopće to interesira. Jer, što je bilo – bilo je, sada su druga vremena.
Istina je, vremena su se promijenila i ne bi bilo dobro da težimo za „karnevalodama“ kakve su nekad bile jer to nije niti moguće. Nije moguće ni organizacijski, a ni tehnički. Međutim, kada govorimo o pokladama i karnevaladi, postoje neke zakonitosti koje se baziraju na tradiciji i na prošlosti. Raditi neki veliki otklon u tom smislu znači ulaziti u nešto novo, a to samo po sebi znači da se ulazi u rizik opstanka te tradicije.
Mislim da se danas u Bolu, kada je u pitanju „karnevaloda“, upravo to događa.
Pisalo se o tome dosta prijašnjih godina, bilo je i komentara na portalu, pa je ovo sada puko recikliranje ove teme. Ali prigoda je takva, uskoro će završni dani karnevala, pa bi mogli reći još nekoliko riječi o ovoj temi.

Karnevalade u Bolu traju jako dugo i, neosporno je, sastavni su dio bolskih tradicionalnih događanja.
Bolske karnevalade uvijek su bile na dobrom glasu i bile su potpunije nego u drugim mjestima na otoku. Uvijek je postojala grupa ljudi, odnosno jezgra, koja je vodila ta događanja u organizacijskom smislu.
Iz povijesti bolskih karnevalada ima podosta zanimljivosti:

• tu grupu organizatora uvijek su sačinjavali težaci i obrtnici, ali, što je zanimljivo, ne i ribari! Naravno, i ribari su bili sudionici karnevalskih događanja, ali nikad nisu bili posebno aktivni u organizacijskom smislu. Stanovnici Podbarja također nisu bili posebno aktivni.
• centar tih događanja (i te jezgre) uvijek je bila „Obala“ i zapadni dio Bola, a nikad istočna „bonda“.
• u karnevalade su vrlo rijetko išli žene i djeca. Glavni akteri karnevalada su bili muškarci, pogotovo oni srednje i starije životne dobi.
• na karnevalske „kreacije“ nikad se nije trošio novac. Maske su se bazirale na osobnim kreativnostima, a koristili su se materijali koji su se mogli naći po konobama, šufitima, magazinima, po dvorima i oko kuća itd. Ljudi su se oblačili u stare, iskidane, dronjke, a maškarali su se garbunom, brašnom, lugom itd.
• u završnoj karnevalskoj povorci, maske u grupama više od troje, četvoro – nisu postojale.
• s obzirom da je bilo puno konja, mazgi i magaradi, oni su bili dominantni i neizostavni sudionici karnevalskih povorki. Kao danas motori i auta.

Nekoliko familija bilo je tradicionalno vezano uz održavanja ovih karnevalskih događanja.
Iz siječanja i usmene primopredaje koja datira još iz polovice 18. stoljeća, doznajemo da su to u prvom redu bili Bočinetovi i Kokotići. U slijedećoj generaciji njima su se priključili Plenkovići (meštre Tomo i meštre Franko) . Posebno aktivni bili su Jovanin Mateša, a kasnije i njegov sin Dinko, pa Tomo Jugović, Bepo Bokin, meštre Toni Štrakurilo i njegov sin Dušan, Vicko Puko, Čedomir Santo, Tomažin Čundra, Boris Pešutić, Vinko Zavain, Jakov (Jaki) Bačić… i mnogi drugi.
„Karnavol“ se uglavnom izrađivao u Bačinetovoj, ili u Kokotića konobi, ali to nije bilo pravilo. Često bi karnevalsku lutku izradio i netko drugi iz ove družine.
Jedne godine Juru Karnevala izradio je Pjerin Pirula. Zadnjih godina to čine Lovro Karmelić i Branko Pirčić sa pomoćnicima. Kao istinskog zanesenjaka i zaljubljenika bolske karnevalade posebno se sjećamo pok. Vinka Kraljevića Geme.

Iako su u to vrijeme Jurin testament pisali Bočinetovi i Kokotići, testamenti su bili zajedničko djelo mnogih od gore navedenih, jer svi su davali svoj doprinos u tome. Naravno, svatko u svoje vrijeme. Štrofice su se sricale i bilježile kroz zimu, danima i sedmicama prije završne karnavalade, da bi se onda sve pročitalo u maškaradi na pokladni utorak, prije Jurinog spaljivanja.
U vremenima u koje dopire i naše sjećanje posebno uspješni sastavljači Jurinih testamenata su bili Vinko Zavain i Jaki Bačić. Nakon njih, dugogodišnji sastavljač testamenta bio je Ivica Puko, a danas je to Mate Bočineto.

Najvažniji i neizostavni rekviziti u maškaradama bili su volovski rogovi u koje se je trubilo. Rogovi su trebali biti što veći jer se tako proizvodio dublji i moćniji zvuk.

Jedne godine se dogodilo da, iz nekih razloga, karnevalska lutka nije bila napravljena. Da se tradicija ne bi narušila, Bol je te godine imao „živog karnevala“ koji se nosio mjestom na „čvire“, na isti način kao i Juru Karnevala sve godine do tada i u godinama poslije toga. Jedina razlika je bila da te godine karneval – nije bio spaljen. Za taj trud našem „živom karnevalu“ bila je isplaćena dogovorena naknada od 200 dinara.
Jedne godine je za Juru Karnevala bio organiziran „indijski sprovod“, upravo onako kako se to radilo u Indiji. Idejni začetnik ovog sprovoda bio je Tomažin Kuljiš (Čundra) koji je, kao „svjetski putnik“, to imao prilike vidjeti za svojeg boravka u Indiji.
Godine 2000-te bili su dva (muška) karnevala i dva testamenta. Bio je to jubilarni, milenijski karneval, ali i parodija na višestranački sistem koji se bio zahuktao u Bolu.

Tijekom prolaska kroz mjesto povorka bi išla polako, uvijek istom, uobičajenom rutom i stajala bi na više mjesta. Posebno inspirirani akteri izvikivali bi stihove i pošalice, kako bi se tko čega sjetio, ili bi to bili neki dijelovi iz aktualnog testamenta.
Posebno treba naglasiti plesove kroz poklade koji su se organizirale svake subote na više mjesta u Bolu.
Zadnja velika plesna okupljanja i karnevalske zabave bile su u hotelu „Elaphusa“. Iako je tada, u to vrijeme, sve to izgledao kao vrhunac jedne tradicije, treba reći da je upravo „Elaphusa“ i komercijalizacija karnevalade bila prekretnica u bolskome karnevalu i da je nakon toga sve krenulo silaznom putanjom.

Mora se reći da su Bol i Boljani istinski živjeli za karneval. Ta događanja razbijali su zimsku monotoniju. Testamenti su uvijek bili zanimljivi, aktualni, lijepo rimovani i… zajedljivi, upravo onako kakvi i treba da budu. Nitko u testamentu nije bio pošteđen, a komentirala su se sva zanimljiva događanja koja su se kroz godinu dogodila. Poslije Drugog svjetskog rata posebno su „na tapetu“ bili oni koji su bili dionici vlasti i nije ih se štedjelo kao danas. Međutim, zbog društvenog uređenja u kojem smo bili, ovo se ipak radilo sa određenom mjerom opreza.

Današnje karnevalade izgledaju potpuno drugačije. Lagali bi kada bi rekli da današnje karnevalade nisu interesantne, ali čini mi se da nešto ide u pogrešnom pravcu. Nekako mi se čini da današnje karnevalade plešu po rubu opstanka: biti, ili – ne biti.
Lanjske godine bili smo svjedoci da ima i drugih koji su nadareni za pisanje Jurinih testamenata, što je dobro i jako pohvalno. Međutim, čini mi se da je nestao onaj potrebni žar koji se stvarao oko toga. Imam osjećaj da se danas karnevalade jednostavno – odrađuju po inerciji, i sve je manje mještana koji u tome istinski uživaju. Mnogi koji su nekada bili jako aktivni i neizostavni sudionici karnevalada su, iz nepoznatih razloga, odustali. To ih više ne interesira.
Težište karnevalskih događanja prebacilo se na ljetni karneval. U tom ljetnom karnevalu ne sudjeluje mnogo Boljana, ali je financijski izrazito favoriziran u odnosu na naš stari tradicionalni zimski karneval. Danas bilo koje događanje, ili manifestaciju, bez novaca nije moguće uspješno organizirati, pa tako ni zimski karneval. Kada se nekoj manifestaciji ukine financijska potpora, ona se gasi. I obrnuto. I najblesavija manifestacija uz izdašnu novčanu potporu može se pretvoriti u nešto.
Dionici vlasti (osim kada su u pitanju bili Bočinetovi) nikad nisu bili uz zimski karneval, ali nisu bili ni protiv tih događanja. Jednostavno, pustili bi da se sve odvije onako kako je nalagala tradicija, pa što bude i kako kome bude.
Ni danas se dionici svjetovne vlasti ne „lijepe“ uz zimska karnevalska događanja. Te manifestacije uredno odignoriraju. Ali, kada je u pitanju ljetni karneval, u paradi koračaju u prvim redovima, sjede u prvim redovima i ta događanja zdušno podupiru. E sad, teško je odgonetnuti zašto je to tako jer posljednjih godina u Jurinim testamentima oni se niti ne spominju, nisu izloženi ni kritici ni poruzi, pa niti nemaju priliku – naljutiti se.
Iako Općina sufinancira stariji bolski portal uz obavezu praćenja svih važnijih mjesnih događanja na dnevnoj bazi, ova se događanja ne snimaju na način kao se to radilo prije i ne poklanja im se medijska pozornost kako se to radilo do prije nekoliko godina!

Tradicionalna ruta kretanja karnevalske povorke se promijenila jer je „zabranjen“ prolaz karnevalske povorke preko Račića i preko rive (!!!). Sada je ruta povorke preusmjerena zaobilaznicom oko Bola, u bezveznom i besmislenom hodanju prvo u jednom smjeru prema istoku, pa onda nazad (!!!), što je „razvodnilo“, izneredilo cijelo popodnevno događanje pa to jednostavno više nije to.
Da li je to napravljeno smišljeno i namjerno?
Po mome mišljenju nema nikakvog razloga da se njeno veličanstvo RIVA (pod Ložu) jednom godišnje ne otvori za promet i da se ne dozvoli da karnevalska povorka prođe tim dijelom rive kako se to oduvijek radilo (naravno, ne i motori koji ponekad znaju napraviti štetu). Uz dobru organizaciju sve je moguće. I splitska riva ponekad bude otvorena za raznorazne moto, ili auto manifestacije, za koncerte, predizborne skupove, prosvjede… i sve bude u redu.
Zašto tako ne bi bilo i u Bolu?
Zašto karnevalska povorka ne može proći preko rive?

Grupne maske mogu biti interesantne, uloži se veliki trud i poprilična novčana sredstva. Ali, bilo bi neusporedivo bolje da se te velike grupe „razbiju“ na manje grupice sa različitim maskama. Šarenilo događanja karnevalade bilo bi puno raznovrsnije i bogatije.

I na kraju – dječje maškare! Dječji karneval!
Kao što smo prije naglasili, toga u prošlosti nije bilo i djeca nisu u velikom broju bila prisutna ni u završnoj maškaradi. Ali, postepeno i djeca su se sve više i više uključivala u pokladna događanja. To je, naravno, dobro i to treba poticati. Samo tako se može osigurati opstanak ovih događanja.
Nema dugo od toga da su se u dječjim karnevalima čitali „Vrapci“. To bi trebali biti „treninzi“ i nešto kao preteče Jurinih testamenata.
Povorke dječjih maškara (ako ih i ima), nisu onakve kakve bi trebale biti. Nema muzike, pjesme, ritma, šušura i malo pozitivne ludosti u svemu tome. Povorka bude samo ugodna dječja šetnja u tišini. Zašto i djeca ne bi mogli imati svoga malog karnevala. Ako je u utorak – Jure, ovaj dječji bi mogao biti, recimo, – Jurica ili Jurko Karnevalić. Pa neka se djeca zabavljaju na svoj način uz svoga malog karnevala. Plesne točke i pjevački nastupi u korteksu karnevalskih događanja nemaju neki dublji smisao. Ipak se radi o maškarama pa bi poanta događanja trebala biti na maskama.

Okupljanje djece, vesela i bučna povorka, Jurica Jurko Karnevalić, nekakav testament ili „Vrabac“ i, naravno, zabava uz muziku i ples.
Bitno je da i dječji karneval ima podlogu u – velikom karnevalu.
Jedino na ovaj način (uz drugačiji, bio bih slobodan reći i korektniji, pristup bolske Općine) možemo spasiti ovo tradicionalno događanje, ili, ako je nekome draže čuti nešto bombastičniju riječ – manifestaciju.
Sve ostalo, sva ostala „kemijanja“ oko ovoga neupitno vode u otklon od izvorne tradicije karnevalade, vode u prosječnost, neprepoznatljivost, u kroničnu bezveznost, u kliše i stereotip što će dovesti do toga da će ova lijepa, zimska, tradicionalna događanja prije, ili poslije, biti osuđena na – nestajanje.
A tako ne treba biti i to ne bi trebalo da se dogodi!
Uz malo dodatnog truda i puno volje svih nas, bolski karneval opet može biti na granama na kojima je bio.