Na tekst turističkog stručnjaka mr.sc. Darka VlahovićaTuristički Bol- neuređen koncept razvoja” osvrnuo se naš kolumnist, Boljanin, bolski pomorac i aktivni član Udruge za bolji Bol Siniša Soljačić. Njegov osvrt objavljujemo u cijelosti.

Bol – koncept bez koncepta

Poštovani gospodine Vlahović,

hvala Vam za  tekst “Turistički Bol-neuređen koncept razvoja”, a također i za tekst od prije nekoliko tjedana. Hvala i za sve druge tekstove koje ste na temu turizma objavili u drugim tiskovinama. Knjige koje ste objavili u prethodnim godinama ostat će kao trajno sjećanje na razvoj turističkog Bola.

Posebno hvala na vremenu koje ste proveli u Bolu kao direktor “Zlatnog rata”. Bilo je to vrijeme samoprijegora, entuzijazma, zanosa i rada kada se stvarao turizam u Bolu i kada se Bol uzdizao u jedno od vodećih turističkih središta Jadrana.

Bile su to godine kada ste bili odlučili od “ničega napraviti – nešto”. Nažalost, danas smo na najboljem putu da od “nečega napravimo – ništa”.

Zapuhali su neki drugi vjetrovi za koje ne znamo kuda će odvesti naš turistički brod. Hoćemo li uopće ploviti i koliko dugo, ili će nas valovi i vjetar nasukati na hridi neznanja i loših odluka. U turizmu se, koliko je meni poznato, nema pravo na pogrešku. Turizam će izuzetno osjetljiva djelatnost u kojoj svaki razvojni korak treba znalački osmisliti i provesti u djelo. Pogreške se skupo plaćaju, i u svemu tome naročito biva pogođeno domicilno stanovništvo, a u konačnici i svi oni koji se sa turizmom bave i od njega žive.

Da bi neki tekst, ili knjiga, imala svoj smisao,  trebaju biti ispunjena dva osnovna uvjeta. Mora postojati osoba koja će to napisati i mora postojati osoba koja će to pročitati. U tome krugu tekst (ili knjiga) ima svoj smisao. Nažalost, danas u Bolu imamo situaciju da pametne, dobronamjerne i stručne tekstove sa turističkom tematikom nema tko čitati. Dakako, mislim na one koji bi, s obzirom na svoje poslove i dužnosti koje obavljaju, to trebali čitati kao obavezna štiva i obaveznu stručnu literaturu.

Vi ste optimist! Nažalost, ja nisam. Mislim da su stvari otišle predaleko i da se više ništa ne može značajno popraviti. Možda tek kakve male promjene i poboljšanja koje su “kozmetičke” naravi i koje ne mogu bitno popraviti stvar. Bol je krenuo turističkim putem koji ne garantira prosperitet na duge staze. Studije razvoja su sustavno ignorirane, stručna mišljena i upozorenja turističkih stručnjaka i znalaca su odbacivana.

Sve ovo je postalo jako kompleksno pitanje, sve se odigrava jako brzo i teško je pratiti tijek događanja.

Kako će sve ovo završiti to nitko ne zna. Možda sam u krivu, vjerojatno netko ipak zna kamo smo krenuli, jer ovo što se danas u Bolu događa teško je reći (i vjerovati!) da se događa – slučajno.

Onima koji su bili svjedoci i vremena i koji se sjećaju Vašeg rada (a također i rada vaših prethodnika, ali i nasljednika u “Zlatnom ratu”) teško je gledati ovo što se danas događa u Bolu.

Istina, druga su vremena, druge su društvene prilike i odnosi u društvu i ne možemo očekivati da bi sve trebalo biti kao nekada. Bilo je kako je bilo i to su “tempi passati”.

Ali ono što nije trebalo nestati, a nestalo je:  zajedništvo, ljubav prema djedovini i bogomdanoj prirodi, poštovanje prema trudu i radu onih koji su stvorili i izgradili Bol da bi bio –Bol kakvog danas imamo.

Egoizam je zamijenio rad za opće dobro i zajedništvo. Želja za brzom zaradom i novcem zamijenila je našu tradicionalnu bračku strpljivost i radišnost. Oholost je zamijenila poniznost.

I kola su krenula nizbrdo!

Ipak, mnogi misle da mi još uvijek idemo prema gore, da se penjemo prema vrhu.

Tko je u pravu vrijeme će pokazati. To je sasvim sigurno.

Bol, mjesto koje je do prije nekoliko godina bilo mjesto života i skladnog suživota, danas je postao mjesto opterećeno raznoraznim oblicima  “businessa” koji ne poznaje granice.

A što je danas business to svi dobro znamo. Business je figurativno rečeno –  lisica u kokošinjcu. Nekome dobro, a nekome loše. U principu, uvijek je tek nekoliko onih kojima je dobro. Ostali su tu da se zadovolje mrvicama, da budu sretni sa onime što im se da i koliko im se da.

Još jednom, puno hvala u svoje osobno ime i u ime svih onih koji u Vašim tekstovima prepoznaju dobre namjere i ljubav prema Bolu i Boljanima, ljubav koja ni nakon svih ovih godina i desetljeća nije splasnula.